April 29, 2015

Čunguljski vodopad: da li je ipak trebalo ostati kod kuće?

Čunguljski vodopad visine oko 45 m
Ako ste me izneverili i krenuli na Staru planini, svaka vam čast: probudili ste gnev Titana. Lepo sam vam rekla: nee kreećite s nama. I koji vas je djavo terao da vidite te vodopade?

No dobro šta je, tu je! Ko je bio, bio je. Ko je pao, pao je.  

Lepo ste mogli da sedite na kauču ispred televizora potpuno suvi. Ali ne! Vi ste morali da idete na vodopade. Morali ste da izigravate avanturiste. Zar vas mama nije učila da se klonite nevolje.

Lepo sam vam ja na vreme pričala: ne idite na vodopade, šta će vam to u životu. U dnevnoj sobi nije klizavo tlo pod nagama, niti se prolazi preko reke i potoka na kojekakvim brvnima. Ne drži se za konopac na kojekakvim prelazima, ne prolazi preko klizavih stena. Što je sigurno, sigurno je.

No, da izvršimo rekapitulaciju čitavog dogadjaja, i za one koji su bili poslušni i ostali dok kuće da uredno prate šou nekog dosadnog kretena sa TV-a, koji misli da je interesantan, pa se i sam smeje na svoje glupave šale i komentare.

Nakon što se usput stalo da bi se video vodopad Bukovački Do (krajnje pristojan vodopad, lako dostupan, naročito omiljen kod onih koji ne vole mnogo da pešače, a i mi ga „mnogo ne mrzimo”) krenulo se iz živopisnog sela Topli Do, kada  je počela celodnevna avantura.  Ako se neko pita zašto obilazimo toliko mnogo vodopada kad može da se vidi samo jedan, evo zašto: svaki ima drugačiji pad, različita je visina vodopada, drugačije korito, koncetracija vode je drugačija pri vrhu te utiče na njegovu širinu, drugačije su stene niz koje klizi, drugačije je okruženje, i sve to utiče na ukupan ambijent. Ne treba zanemariti lepotu i raznolikost staza kojima se stiže do samih vodopada koja nas na kraju nagradjuje neverovatnim prizorima. Dakle svaki vodopad ostavlja različit utisak.


Bukovački Do


Studenička reka

Kaskade na Piljskom potoku

Mnogi su očekivali da će sve proteći vrlo jednostavno bez ikakvih specijalnih efekata, otići ćemo do vodopada, vratiti se, i toliko... Vreme je obećavalo... No, priroda ne haje mnogo za planove. Vodiči na stazi su bili sasvim sigurni u svoju organizaciju, smatrajući da su sve mogučnosti pokrili. Ako ne radi varijanta A, radiće varijanta B. Učesnici nisu očekivali da će biti toliko prelaza preko potoka, koji će upotpunjavati avanturu. Nisu očekivali da će se prelaziti preko debla, držati na prelazu preko konopca, kao što rade ovisnici o adrenalinu u kojekakvom ekstremnom selu. Trebalo je povremeno i pregaziti potok. Organizatori su bili angažovani na svakom prelazu kako bi ga olakšali svakom pojedinačnom učesniku. Ovakva organizacija jedne avanturističke akcije sa ovolikim brojem učesnika još nije viđena ni u jednom klubu do sada. Bar ne mojim očima. Verujem da su se učesnicima slegli utisci tek dan posle. Nije ni čudo što su već pri kraju dana pitali kada će sledeća akcija.


Vođa akcije Nenad Stevanović i vodič Petar Stefanović pomažu učesnicima akcije pri prelazu

U pozadini vodič Milan Simonović obezbedjuje siguran prelaz

Kaskade na Javorskoj reci

Došli smo do Čunguljskom Malog vodopada, koga karakteriše prelep ambijent, da bismo posle kratkog zadržavanja krenuli ka Čunguljskom vodopadu, jedinstvene lepote koji redovno ostavlja posetioce bez daha svojom grandioznošću i okruženjem koje se nikako ne može preneti slikom. Ovoga puta vodopad je bio bogatiji vodom u odnosu na izdanje u kom ga pamtim.


Mali Čunguljski vodopad

Članovi PK Železničara ispod Čunguljskog vodopada
Nakon odmora i uživanja krenusmo nazad uz posetu Krmoljskog vodopada, koji predstavlja pravu malu oazu. Problem sa vodopadima je što nisu preko cele godine jednako bogati vodom. Lično mi se više dopada ambijent kad sve ozeleni, ali bi tada manjkao sam izgled vodopada.
Krmoljski vodopad
Pri povratku se naoblačilo i pogoršalo vreme, te smo bili svedoci slabe kiše, čiji smo najjači efekat osetili pri prelazu preko mokrih stena. No žrtve nismo ostavili. Dream team ne ostavlja svoje ranjene. Organizatori su bili na testu. Jedan po jedan vodič se po dolasku priključivao ispomaganju prelaska svakog pojedinačnog učesnika akcije, uz priključivanje spretnijih i sposobnijih članova PK-a Železničar. Zaista do sada nevidjeno.


Vodič Mile Stefanović obezbedjuje siguran prelaz

Preko mokrih i klizavih stena se prolazilo uz asistenciju vodiča, pa i konopca (na slici vodič Sladjana Milovanović)
Vodič Dragan Mitrović u akciji (Foto: Petar Stefanović)

Uz hladno pivo u selu Topli Do ispred lokalne prodavnice, u suvoj odeći, se uživalo u druženju do večernjih sati.

Verujem da smo probudili duh avanturista, a na svakom od vas pojedinačno je da ga rasplamsate. Utisci će sigurno trajati do sledećeg vidjenja.


Foto: Milan Simonović

2 comments:

  1. Sladjana, jednostavno: no comment. Sada imam jasniju predstavu šta treba videti i kojim putem. Hvala ti. Pozz

    ReplyDelete
  2. Sladjana, jednostavno: no comment. Sada imam jasniju predstavu šta treba videti i kojim putem. Hvala ti. Pozz

    ReplyDelete