May 20, 2015

Neverovatne lepote Stare planine otkrivene u dvodnevnoj avanturi

Koprenski vodopad, najviši u Srbiji sa 103,5 m i na najvećom nadmorskoj visini (1820 m)

Gledam fotografije, i ne znam šta da pišem. Slažem utiske, opet ne znam šta da pišem. Ne zato što nema šta, nego kako sve to preneti. Kad je avantura u Srbiji u pitanju, Stara planina vodi bez premca u mojim očima. Divljina – checked. Vodopadi – checked. Lepota predela – checkedDobra ekipa – checked.

Krenuli smo u ovu avanturističku akciju sa ciljem da se obidje što više predela, vrhova i vodopada do kojih je teško doći u jednom danu. Što dalje od civilizacije i od osećaja da je civilizacija u blizini to je avantura potpunija. Medjutim, da bi se prikrali divljini trebalo je napraviti kamp u Arbinju, kilometrima daleko od planinarskog doma u Dojkincima. Tek onda iz kampa jedriti kroz Staru planinu. Prvog dana je trebalo obići vodopad Tri kladenca i vrh Tri čuke, a drugog dana vrh Kopren i Koprenski vodopad, vidjen samo od retkih ljudi koji su imali tu privilegiju.

Tim koji je krenuo u obilazak skrivenih predela Stare planine sačinjavali su odabrani ljudi, jer tamo nema mesta turistima. Ako niste za avanturu platite vožnju džipom do platoa Kopren i gotovo. I za takve ima rešenja. No, sada pričamo o avanturi. Kamp je postavljen u Arbinju otprilike četrnaest kilometara od Dojkinaca, pored potoka sa pitkom vodom (sva voda na Staroj je pitka kada se prodju naseljena mesta), te nas je žubor potoka uspavljivao.

***

I bi avantura.

Usputna stanica su bili Rosomački lonci – klisura Rosomačke reke nedaleko od sela Slavinja.

Rosomački lonci

Po postavljanju kampa smo krenuli na vodopad Tri kladenca. Kako me interesuju vodopadi ima svega još nekoliko meni bitnih koje nisam obišla. Tri kladenca i Kopren su svakako na tom kratkom spisku must see vodopada na Staroj. Prvi vodopad je u prelepom okruženju sa četinarima i ponegde snegom, koga još ima na Staroj. 


Vodopad Tri kladenca

Nastavljamo avanturu izuzetno teškim usponom zbog velikog nagiba do platoa Kopren. Na stazi je imalo snega i kamenja te se dešavalo da noga propadne kroz sneg zbog rupa ispod njega dupokih više od jednog metra. Izuzetno zahtevna staza, ako je tako uopšte mogu nazvati.


Krenulo se ka vrhu Tri čuke (1937 mnv), kroz neverovatno predele koje liče na sve osim na Srbiju. Uz malo mašte već ste u Koloradu, ili čak Amazonu. Jedan od mojih omiljenih vrhova kome se ponovo vraćam. Ne mogu da se nagledam ovog vrha. Kada se ide ka Prvoj čuki nailazi se na prelepe vidikovce. Ovde je zaista teško opredeliti se šta slikati. Pogađate, morala sam da štedim bateriju na aparatu jer mi se već u velikoj meri istrošila pre dolaska na Prvu čuku. Treću čuku je već obasjavalo sunce na zalasku, te krenusmo nazad u kamp.
U daljin vrh Tri čuke

Ka vrhu Tri čuke

Prelepi vidikovci na svakom pedlju

Još prelepih mesta za slikanje

Prva čuka

Ispod Treće čuke "ni na nebu, ni na zemlji"

Pogled na prethodno pređene čuke koje obasjava sunce na zalasku

Iako volim ove predele, jedva sam čekala da stignemo nazad u kamp. Oni koji me dobro poznaju znaju da je to zbog očekivane večere, ali ništa manje ni zbog druženja pored logorske vatre.

***
I bi dan drugi.

Budjenje uz zvuke potoka, sečenja drva za potpalu i Petrovu muziku u susednom šatoru.


Kroz Arbinje, pa podno Tri čuke do platoa Kopren ka vrhu Kopren (1963 mnv). Šafran na sve strane, dokle pogled doseže. Šafran i kleka. Užegla trava od prošle godine, ispod nje se već probija ovogodišnja zelena, a pored: sneg u tragovima.


Sigurnim korakom do vrha Kopren, ubedjeni da nam se ništa ne može isprečiti. Kad ono: šarka...


Nakon i ovog osvojenog vrha, krećemo ka Koprenskom vodopadu. I pored osvedočene lepote skrivenih delova Stare planine, ovo nisam očekivala. Poput nekog ogromnog amfiteatra se spuštamo držeći se za stene, kamenje, kleku, travu, kako bi mu pristupili. Kroz izmaglicu se naziru prelepi predeli koji nisu imali mnogo svedoka dosad. Samo najistrajniji će ovo videti. Izgleda da se ovaj vodopad čuva samo za posebne.

Na vrhu Kopren

Ka Koprenskom vodopadu


Koprenski vodopad u prelepom okruženju

U povratku je obidjen i Draganov vir i vodopad Tupavica. No, ko još broji.
Vodopad Tupavica

***

And what now? Where to now?
To the next level.
I wanna be a ninja or a super hero, at least.


4 comments:

  1. Moram da priznam da mi se Vaši prilozi svidjaju.Po mom mišljenju ovako nešto priređuje se za dve vrste ljudi.Prvi su oni koji tamo nikada nisu bili i drugu vrstu za one koji te predele poznaju.Ja spadam u one druge, jer sam te predele više puta obilazio i poznati su mi ovi tereni, bolje reći već više od 20 godina ih obilazim i istražujem.Raduje me to postoje takvi ljubitelji kao Vi koji to vide iz sasvim drugog ugla i doživljavaju na posebno suptilan način, bolje reći zapažaju detalje.Nažalost retki su takvi, retki kao zrnce u pesku.Jedino oni mogu nešto da učine da se ova priroda donekle sačuva u onom iskonskom obliku kakva je bila hiljadama godina unazad.Nisam siguran da li ćemo je sačuvati sobzirom da je društvo takvo, da je čovek danas ohol, gramziv i sebičan.On degradira sve što stigne.Retki smo mi koji to vidimo i retki su oni koji prirodu vide posebnim očima, osećaju njenu lepotu i moć.Retki su takvi misionari.Ovakvi zapisi kao što su Vaši su od izuzetne važnosti jer probuđuju savest čovečanstva. Priznajem da sam u vama video sebe pre dvadeset godina kada sam kretao u pohode Staroj planini i kada sam načinio prve video i foto zapise o toj lepotici kojoj nema premca na celom Balkanu.Sve što ste napisali i slikali je iskreno i ljudski sa puno topline.Samo onaj koji na pravi način oseti pravi dah ove planine ona će ga nagraditi time što će mu otkriti neku od svojih tajni, samo onaj koji bude spreman da se izloži nadljudskim naporima i time plati najveću cenu da bi ušao u samo njeno središte može da vidi njenu riznicu lepota i bogatstava kakvih retko gde ima.Drago mi je što ste na pravom putu.Pozdrav.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Vam na ovom divnom komentaru, koji ima svoju težinu zbog iskustva koje imate iza sebe u istraživanju i zabeležavanju lepota Stare planine! Svakako ću se ugledati na Vas kao uzora. Veliki pozdrav od mene!

      Delete
    2. Pozdrav i Vama. A odakle ste ako smem da znam.Jeste li član nekog planinarskog društva ili idete na planinu u svojoj režiji.U suštini za ovakve poduhvate i putovanja na koje idete svakako se angažuje grupa koja već ima određeno iskustvo i poznaje teren.I fotografije su predivne, i rađene sa puno smisla.Pažljivo je biran ugao iz kog je snimano. Ne znam ko je bio fotograf, Vi ili neko drugi ali mogu da kažem da taj ima smisla.Pozdrav

      Delete
    3. Niš, Planinarski klub Želežničar. Fotografije su moje, tako da Vam hvala na komplimentu.

      Delete